U ovom radu govorićemo o fenomenu prenošenja prozodijskih karakteristika maternjeg (srpskog) u prozodijski kôd stranog jezika (francuski). Preslikavanje akcenatskih i ritmičkih osobenosti srpskog u francuski jezik, u dosadašnjim kontrastivnim istraživanjima na polju prozodije ova dva jezika, poznato je pod nazivom međujezička permeabilnost. Ovu pojavu nastojaćemo da prikažemo i objasnimo u svetlu eksperimentalnog istraživanja koje smo izvršili u računarskom softveru za analizu govora PRAAT na manjem korpusu francuskih i srpskih prostih izjavnih rečenica. U ovom kontekstu, ukratko ćemo govoriti i o akcentu i o karakteristikama ritmičkog uređenja francuskog, odnosno srpskog jezika, kao i o prozodiji francuske i srpske proste izjavne rečenice.