Nevinost djece i tajni životi odraslih u prozi Flannery O’Connor

Vladimir, M, Vujošević

Анали Филолошког факултета

2

11

29

2787-1037

https://anali.fil.bg.ac.rs/index.php/anali/article/view/analiff-2019-31-2-1

2019-2021/11/10/12:48:06

U O’Connorinom romanu Mudra krv, kao i u pripovijetki „Hram Svetog Duha“, dijete-protagonista susreće se sa nekom tajnom života odraslih. Gotska fikcija, kako dokazujemo, uvijek podrazumijeva perspektivu nevinosti koja omogućava da priča ostane trajno nerazumljiva, fragmentirana, a time i zastrašujuća. Gotska narativna perspektiva se uspostavlja tek tamo gdje postoji neka netransparentnost, neki „mrtvi ugao“, zagonetka u pogledu prirode svijeta i ljudi, nešto neodgonetljivo i mračno. Djetinjstvo je (u „Hramu Svetog Duha“ u kojem anonimna djevojčica prisluškuje nejasan govor o „dvopolnoj nakazi“ ili u Mudroj krvi u kojoj dječak Hazel Motes posmatra „zabranjeni prizor“ u cirkusu) postalo mjesto nevine perspektive iz koje se može vidjeti nešto od tajni odraslih, neka još uvijek mračna i nejasna istina o stvarnom životu i svijetu, govor ili prizor posredovan kodovima opreznosti, odlomcima prijetećih riječi. U ovoj vrsti proze, dječji pogled „goticizuje“ tajne odraslih. No, kod O’Connorove dešava se važan značenjski obrt: gotska „praznina“ ostavljena nepotpunim razmijevanjem popunjava se, neočekivano, modelima biblijske sakralnosti. Ove promjene epistemičke perspektive (iz gotske „epistemičke anksioznosti“ u biblijsko „otkrovenje“) predstavljaju važnu osobenost proze Flannery O’Connor.

djeca-protagonisti