U ovom se radu analizira prva pjesnička zbirka Marije Čudine Nestvarne djevojčice. Figurom patosa kao jednom od stilskih označnica ove pjesničke zbirke razmatra se struktura poetskog govora i donose teze o poetičko-stilskim karakteristikama ove knjige kao i ranog pjesništva Marije Čudine. Patosni poetski govor obilježen je personalnošću i impersonalnošću, a preko subjektne relacije ispituje se odnos prema svijetu i sebi. Impersonalni poetski govor dijelimo na slikovni i refleksivni, a personalni na govor iz 1. lica jednine, 3. lica jednine i 1. lica množine. Svaki navedeni diskurzivni segment obilježen je pojedinim stilskim karakteristikama, egzemplificiran i interpretiran u navedenim semantičkim osima, a govor o cijeloj zbirci usustavljuje se elaboracijom hiperbole kao mikro- i makrostrukture i ekspresivizacijom besjedovne stihovne sintakse.
