Potresna pjesnička svjedočanstva
Latinsko pjesništvo u dubrovačkom potresu 1667
Gorana, Stepanić
Lucida intervalla
35
59
81
1450-6645
http://emu.f.bg.ac.rs/lucidaintervalla/issues/35(2007-1).pdf
2007-2020/04/16/10:50:15
Dubrovačku je Republiku 6. 4. 1667. pogodio snažan potres koji je odredio daljnju demografsku, ekonomsku i političku sudbinu te države. U sklopu diplomatskih nastojanja da dobije financijsku i političku pomoć europskih velesila i manjih država, dubrovački su se autori poslužili i žanrom epa, odnosno epilija kako bi prikazali nedaće koje su se dogodile njihovim sugrađanima te zatražili pomoć. Ovaj članak donosi prikaze triju heksametarskih tekstova trojice dubrovčana koji tematiziraju potres: De laudibus serenissimae reipublicae Venetae et cladibus patriae suae carmen (Mleci, 1675) Stjepana Gradića, Proseucticon de terraemotu (Rim, 1690) Benedikta Rogačića te dio spjeva Philosophiae versibus traditae libri VI (Mleci, 1744) Benedikta Staya. Analizira se struktura pjesama, podudarnosti na planu kompozicije, sadržaja i izraza u izvještaju o samome potresu, pripovjedački okvir pjesama, mimeza, epski topoi, te se iz aspekta diplomatskih nastojanja i političkih odnosa na Mediteranu preispituju realia triju pjesničkih izvještaja.
Dubrovnik, Benedikt Rogačić, Benedikt Stay, epilij, epska poezija, potres, Stjepan Gradić