Анали Филолошког факултета

Primary tabs

Annals of the Faculty of Philology, the oldest academic journal of the Faculty of Philology, University of Belgrade, publishes original research articles and critical review papers dealing with linguistic theory, applied linguistics, literature studies and other related disciplines. We also publish reviews of recently published linguistic and literature studies books.

The journal was founded in 1961 when the Faculty of Philology was established as an independent unit within the University of Belgrade, and has a long tradition of publishing articles on different languages and literatures studied at this institution of higher learning.


Pages

Човек и његово тоцило бола и нужде
Човек и његово тоцило бола и нужде
Циљ овог рада је да покаже да је за формирање Велсовог антрополошког става кључну улогу имала социолошка мисао његовог универзитетског професора Т. Х. Хакслија. Хакслијев социолект укратко се своди на идеју да је еволуција друштва (тј. етички процес) супротан еволуцији живог света (тј. космичком процесу). Основна разлика је у томе што први захтева елиминацију борбе за опстанак, док је други афирмише. Предмет анализе су два дела Х. Џ. Велса, настала у последњој деценији XIX века – „Прича о каменом добу“ и кратки роман Времеплов. Наша је намера да на основу поменутих дела пружимо алтернативан историјски преглед рода homo, преглед који није утемељен на библијској антропогонији и есхатологији, већ на научном еволуционизму XIX столећа. Полази се од претпоставке да Велс свој антрополошки песимизам не изграђује само у супротности са теизмом, већ и у супротности са оптимистичним еволуционизмом Херберта Спенсера. На крају се долази до закључка да је, у свету Велсове маште, човек осуђен на пропаст, због тога што жудећи да победи природу, побеђује самога себе. Његова историја би се укратко могла препричати као дуготрајно надилажење космичког процеса етичким, што је напор који се недуго након потпуног успеха мора претворити у безнадежан пораз.
„Arapske zemlje", „Iran” i „Turska” kao stimulusi u asocijativnom testu
„Arapske zemlje", „Iran” i „Turska” kao stimulusi u asocijativnom testu
Cilj rada je bio da utvrdimo šta Srbi misle o orijentalnim zemljama i kakvi stereotipi o njima postoje na srpskom govornom području. Podatke smo prikupili u asocijativnom testu, u kom je učestvovalo 654 ispitanika. O njih je traženo da odgovore prvom rečju ili grupom reči koja im padne na pamet, kada čitaju stimuluse: arapske zemlje, Iran i Turska. Prikupljene reakcije smo poređali po učesta- losti i obradili statistički. Došli smo do podatka da je najveći broj reakcija izazvao stimulus arapske zemlje (828), potom Turska (780), pa Iran (716), dok je po broju različitih reakcija redosled stimulusa nešto drugačiji: arapske zemlje (329), Iran (295), pa Turska (283). Reakcije su razvrstane u više tematskih grupa, koje se međusobno donekle preklapaju, a najveće od njih, koje čine okosnicu stereotipâ o orijentalnim zemljama su sledeće: toponimi, turizam, ratovanje, politika, religija, istorija, društvo, žene, svakodnevni život, ekonomija, simboli bogatstva, kao i brojni vrednosni stavovi i sudovi.
„Uepekere” ‒ Ainu narodne pripovetke kao odraz života jednog potlačenog naroda
„Uepekere” ‒ Ainu narodne pripovetke kao odraz života jednog potlačenog naroda
Ainu narod, tek 2008. priznat za starosedelački narod Japana sa originalnim jezikom, religijom i kulturom, dugo se nalazio na društvenim marginama. U XV veku Japanci su počeli da naseljavaju predele nastanjene Ainuima. Zemlja im je oduzimana, a oni raseljavani i asimilovani, bez prava na sopstveni jezik i kulturu. Jezikom ovog naroda služe se malobrojni, a pošto pismo ne postoji, Ainui su očuvali svoju kulturnu baštinu isključivo u usmenom stvaralaštvu. Veliki deo mitologije usvojen je kao usmena istorija u obliku epova i pripovedaka – uepekere, koji predstavljaju odraz Ainu verovanja i magijskih obreda, dok ujedno svedoče o životu seoskog življa. Prve zapise ove književnosti napravili su tokom XIX veka britanski misionari i etnografi, koji su istovremeno svojim pežorativnim stavovima o Ainu narodu doprineli njegovoj marginalizaciji. Dokazujući neopravdanost takvih stavova, danas se brojni naučnici bave proučavanjima usmene književnosti Ainua, obraćajući posebnu pažnju upravo na uepekere.

Pages