Zbornik za jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu

Primary tabs

The Journal for Languages and Literatures of The Faculty of Philosophy in Novi Sad publishes papers in the field of language and literature, except teaching methodology.
DOI: https://doi.org/10.19090/zjik.2019.9


Pages

MOTIV TAŠTINE U DELU BORISLAVA PEKIĆA "USPENJE I SUNOVRAT IKARIJA GUBELKIJANA"
MOTIV TAŠTINE U DELU BORISLAVA PEKIĆA "USPENJE I SUNOVRAT IKARIJA GUBELKIJANA"
Dominantan uticaj poetike mita, koja je obnovljena u XX veku mitskim romanom, polazište je za tumačenje mitskog metateksta u kratkom romanu Borislava Pekića Uspenje i sunovrat Ikarija Gubelkijana. Značajno je ugledanje B. Pekića na poetiku Tomasa Mana, u skladu sa tumačenjem romana u ključu mitskog romana XX veka. Uticaj antičkog i biblijskog mita u pripovedanju, naglašava se postupkom citatnosti, dok se radom teži isticanje nadogradnje polazišnog arhiteksta. Motiv taštine je ključan za tumačenje intencije romana jer je ravan u kojoj se prelamaju oba arhiteksta. Fokusiranjem na značenje motiva taštine u romanu, nastoji se da se obrazloži paradoks razotkriven u motivisanju taštine pripovdanjem.
NAZIVI ZA CRVENE NIJANSE U MAĐARSKOM JEZIKU
NAZIVI ZA CRVENE NIJANSE U MAĐARSKOM JEZIKU
U mađarskom jeziku postoje čak dva naziva za crvenu, jednu odosnovnih boja, koji se, manje-više, ravnopravno koriste. Ipak, i pored ove specifičnosti,reči piros i vörös pokrivaju široki raspon tonova, zbog čega su se pokazali nedovoljnimu svakodnevnoj komunikaciji. Atributskim konstrukcijama i složenicama mogu seumnogostručiti nazivi i preciznije odrediti nijanse u okviru crvene boje. Asocijativni naziviza boje obogaćuju rečnik, osim što precizno određuju nijanse, doprinose i karakterizaciji,vrednosnom ocenjivanju denotata. Na kraju rada se i tabelarno prikazuju nijanse crvene boje(ukupno 127), sa jedinstvenim kôdovima, engleskim nazivima i srpskim ekvivalentima.
O ФРАЗЕОЛОГИЗМИМА СА ЛЕКСЕМОМ ОПАНАК У АЛБАНСКОМ, РУМУНСКОМ И СРПСКОМ ЈЕЗИКУ
O ФРАЗЕОЛОГИЗМИМА СА ЛЕКСЕМОМ ОПАНАК У АЛБАНСКОМ, РУМУНСКОМ И СРПСКОМ ЈЕЗИКУ
У оквиру богате материјалне културе балканских народа, а посебно Албанаца, Румуна и Срба, и данас се опанак посматра и као део свеопште традиције и као један од препознатљивијих елемената народне ношње. Имајући у виду да је овим народима једино ова врста обуће била позната готово вековима те да се није много мењала, поставили смо себи питање – да ли је и у којој је мери ова лексема заступљена у фразеолошким конструкцијама у језицима поменутих народа. Након спроведене контрастивне и компаративне анализе установили смо да је само у албанском присутан велики број фразеологизама с овом лексемом те да између фразеолошких слика три несроднa савременa балканскa језика не постоји никаква подударност, што ће рећи да су сва три језика у овом фразеолошком погледу идиотипична. Ово се посебно рефлектује у погледу преводних еквивалената: без обзира на то који је полазни а који су циљни језици, код фразеологизама са лексемом опанак уочава се искључиво нулти степен семантичке и структурне подударности.
ODNOS BOŠKA TOKINA I MILOŠA CRNJANSKOG PREMA MIKELANĐELU
ODNOS BOŠKA TOKINA I MILOŠA CRNJANSKOG PREMA MIKELANĐELU
Apstrakt U radu je predstavljen i na osnovu putopisnih tekstova tumačen odnos dvojice avangardista prema renesansnom umetniku Mikelanđelu. Osvetlili smo na koji način su Boško Tokin i Miloš Crnjanski videli Mikelanđela Buonarotija i njegov rad. Prvi je pisao o Sikstini i kada je govorio o Rimu i o Mikelanđelu. Crnjanski je obuhvatio gotovo celokupno delo ali i život Buonarotija. Ipak, obojica su u Mikelanđelu, ali i u Hristu sa Kupole, videli stradalnika punog patnje, kao što su i sami bili ovi avangardni pisci, naročito u trenutku kada su počeli da pišu o renesansnom velikanu, tih dvadesetih godina prošlog veka. Ono što svakako spaja Tokina i Crnjanskog jesu iste okolnosti u kojima su se našli, milje u kojem su živeli i njima izazvana osećanja koja su nosili.
ODNOS PREMA STVARNOSTI I STVARALAŠTVU U DRAMAMA SVETISLAVA BASARE
ODNOS PREMA STVARNOSTI I STVARALAŠTVU U DRAMAMA SVETISLAVA BASARE
Druga polovina dvadesetog veka, u književnosti i umetnosti uopšte, na svet donosi veliki broj autora koji odlučno odbijaju da budu svrstani u neki pravac. Takav je slučaj i sa Svetislavom Basarom. Ipak, analizirajući njegova prozna dela, kritičari se uglavnom slažu da ona nose glavne odlike postmodernističke proze. Budući da drame Svetislava Basare izvesno imaju zajedničkih odlika sa njegovom prozom, mi ćemo u ovom radu na primeru dve drame – Dolče vita i Budibogsnama, pokazati osnovne odlike Basarinog dramskog dela, odnose prema stvarnosnim parametrima, prostoru, vremenu i istini, i konačno, odnos prema samom stvaralaštvu za koji želimo da dokažemo da je tipično postmodernistički. Takav zaključak donosimo najpre zbog njihove estetike, tehnika kojima se koriste i specifičnog, a tipično postmodernističkog, odnosa prema stvarnosti i stvaralaštvu. Njegovo delo potpuno se, dakle, uklapa u postmodernističku tradiciju nemimetičkih teorija reprezentacije i borbe umetnosti protiv teorije. Konačno, pred zadatkom da ga „svrstamo” odlučujemo se za postmodernizam možda i najviše zbog toga što ni sam ne priznaje klasifikacije i podele i što se sumnjičavo odnosi prema svakoj teoriji, pa samim tim teoretičarima i njihovim odredbama, što je sve jedna (a možda i jedina čvrsta) zajednička odlika svih predstavnika postmodernizma.
OTHERNESS IN NABOKOV’S HERMANN, HUMBERT AND KINBOTE
OTHERNESS IN NABOKOV’S HERMANN, HUMBERT AND KINBOTE
Kao jedan od ključnih pojmova u teoriji postmodernizma, Drugost se definiše kad karakteristična različitost i odvojenost od onoga što se podrazumeva pod pojmom Jastva. U teoriji postmodernizma, ovaj pojam još se može objasniti u okvirima binarne opozicije centar-margina o kojoj pišu razni teoretičari, a među kojima je najistaknutija Linda Hačion. No, pre nego što će se teorija pojaviti, tri romana Vladimira Nabokova već su se bavila pojmom Drugosti. U svakom od ovih romana, protagonista može se definisati kao Drugi. Herman u Očajanju, Hambert u Loliti i Kinbot u Bledoj vatri redom zauzimaju poziciju Drugog u sredinama u kojima se nalaze i to na više nivoa. Ova ih činjenica navodi da za sebe stvore svako svoju alternativnu realnost u kojoj margina postaje centar.
PHRASAL VERBS WITH THE PARTICLES DOWN AND UP IN ENGLISH AND THEIR SERBIAN EQUIVALENTS
PHRASAL VERBS WITH THE PARTICLES DOWN AND UP IN ENGLISH AND THEIR SERBIAN EQUIVALENTS
U radu je prikazana analiza engleskih fraznih glagola sa partikulama down i up i njihovih prevodnih ekvivalenata. Teorijski okviri obuhvataju kognitivni pristup semantici engleskih fraznih glagola, odnos fraznih glagola i gramatičkih i leksičkih kategorija aspekta i akcionsarta, kao i  prevodne ekvivalente fraznih glagola u srpskom jeziku. Rezultati analize pokazuju da većina engleskih fraznih glagola sa partikulom up ima perfektivni aspekt i da su prevodni ekvivalenti ove partikule u srpskom jeziku perfektivni glagoli sa prefiksom, dok se imperfektivni glagoli sa prefiksom ređe javljaju. Glagoli sa partikulom down su zastupljeni u znatno manjem broju, no i većina njihovih prevodnih ekvivalenata jesu perfektivni glagoli sa prefiksom. Takođe, evidentno je da partikule down i up doprinose teličnosti fraznih glagola dajući im krajnji cilj. Konačno, što se tiče nivoa idiomatičnosti, utvrđeno je da su engleski frazni glagoli u većem broju idiomatični izrazi dok je većina njihovih srpskih ekvivalenata semantički transparentna. U cilju prevođenja fraznih glagola na srpski, sprovedena je kontrastivna analiza korpusa koji se sastoji od ukupno 111 fraznih glagola sa partikulama down i up, sakupljenog iz drugog dela romana Wolf Hall autora Hilari Mantel i njegovog objavljenog prevoda Vučje leglo (preveo Vladimir D. Janković).
POEZIJA SILVIJE PLAT U OKVIRIMA DRUGOG TALASA FEMINIZMA
POEZIJA SILVIJE PLAT U OKVIRIMA DRUGOG TALASA FEMINIZMA
U relativno kratkoj ali plodnoj karijeri Silvija Plat stvorila je, a po njoj osta- la i zapamćena, kompleksnu, gotovo mističnu poeziju koja je dobila notu univerzalnosti među čitaocima savremenog doba. Njene pjesme, koje su pisane strastvenim, bogatim i pomalo haotič- nim stilom, govore o smrti, usamljenosti, strasti, majčinstvu, samoobnavljanju, sebičnosti i bolu. Platova se bavila pisanjem u jednoj kulturi koja je pružala manje mogućnosti za žene pisce nego za muškarce. Žene su morale dosegnuti bar izvjestan stepen jednakosti s muškarcima da bi uopće mogle isticati sopstvenu različitost u odnosu na njih, kao nešto pozitivno. Silvija Plat je, prema mišljenju kritike, došla u fokus drugog talasa feminizma, koji je insistirao na preobražaju patrijarhalne i andocentrične socijalne hijerarhije u zajednicu ravno- pravnih individua. Ova pesnikinja je svojim poetskim stvaralaštvom predstavljala avangardu i paradigmu američkim ženama jer je nastojala da sebe kao takozvani „drugi pol“ upiše u stranice književne istorije, koja je oduvijek bila privilegija muškaraca. Kada se govori o njenom stvaralaštvu, govo- ri se zapravo o neprikosnovenosti „ženske kreativnosti“ izražene „ženskim pismom“, želji za samoobnavljanjem, odbijanjem žene da predstavlja žrtvu, objekat i neizbježni „dodatak“ patrijar- halnoj shemi. Upravo zato kad u svojoj poeziji Silvija Plat govori o položaju žene u muškom svijetu, o identitetu žene, o različitosti svog pola, o pravu na svoj jezik, o andocentričnoj osnovi književnosti, ona želi i traži promjenu.
POJMOVNI MEHANIZMI NASTANKA PROŠIRENIH ZNAČENJA GLAGOLA JEDENJA I PIJENJA U ENGLESKOM JEZIKU I NJIHOVI EKVIVALENTI U SRPSKOM
POJMOVNI MEHANIZMI NASTANKA PROŠIRENIH ZNAČENJA GLAGOLA JEDENJA I PIJENJA U ENGLESKOM JEZIKU I NJIHOVI EKVIVALENTI U SRPSKOM
Rad se bavi analizom glagola jedenja i pijenja u engleskom i srpskom jeziku sa aspekta kognitivne lingvistike kako bi se utvrdilo koji pojmovni mehanizmi dovode do proširenih značenja ovih glagola. Korpus čine glagoli jedenja i pijenja uzeti iz romana Hari Poter, odnosno iz engleskih izvornika i njihovih srpskih prevoda. U radu se vrši analiza engleskih glagola koji se u svom primarnom značenju odnose na jedenje i pijenje, a koji proširuju svoja značenja na neki od drugih pojmova. Cilj analize je utvrđivanje pojmovnih mehanizama koji utiču na stvaranje proširenih značenja ovih glagola. Tokom procesa analize engleski glagoli se kontrastiraju sa prevodnim rešenjima u srpskom jeziku kako bi se utvrdilo u kojoj meri se pojmovni mehanizmi u ova dva jezika preklapaju. Analiza je pokazala da glagoli proširena značenja ostvaruju najčešće putem pojmovne metafore, ređe i putem pojmovne metonimije, kao i da za gotovo sve engleske glagole postoje i prevodni ekvivalenti na srpskom, koji putem istovetnih kognitivnih mehanizama izražavaju istovetne pojmove. Može se zaključiti da preklapanja u pogledu leksikalizacije i konceptualizacije pojmova jedenja i pijenja u engleskom i srpskom jeziku, kao i u pogledu mehanizama njihovog nastanka, odražavaju biološku uslovljenost i univerzalnost samih procesa jedenja i pijenja.
POSTMODERNI PEJZAŽI U KLANICI PET
POSTMODERNI PEJZAŽI U KLANICI PET
Klanica pet je vrlo složen postmoderni roman, koji, na površini, ima cilj da ispriča priču o bombardovanju Drezdena; međutim, ovaj roman treba posmatrati kao nešto mnogo više od običnog istorijskog romana. Tvrditi da je istorija i samim tim stvarnost, dok istovremeno go- voriti da to nije u potpunosti tako jeste ono što Linda Hačion naziva istoriografskom metafikcijom. Prezentacija i ideja stvarnosti i metafikcije verovatno su najznačajniji pojmovi ovog romana. Rat je haos, i naracija je haotična; Vonegat pravi paralele između Drugog svetskog rata i Vijetnamskog rata uz pomoć putovanja kroz vreme tako što skače iz jednog vremenskog okvira u drugi, iz jednog rata u drugi, čime stvara nelinearnu priču. Umesto da pokuša da odgonetne smisao haosa, Vonegat ga prihvata i njime oslikava izlomljenost sveta. Dok dekonstruiše ustaljene pojmove tradicionalnog pripovedanja, on uspeva da pronađe „američki glas“, koji je sposoban da ispriča priču o američkom društvu.
PREDLOŠKO-PADEŽNE KONSTRUKCIJE SA SEMANTIČKOM KOMPONENTOM UNUTRAŠNJOSTI U SRPSKOM I SLOVENAČKOM JEZIKU
PREDLOŠKO-PADEŽNE KONSTRUKCIJE SA SEMANTIČKOM KOMPONENTOM UNUTRAŠNJOSTI U SRPSKOM I SLOVENAČKOM JEZIKU
U radu se u sinhronom preseku opisuju predloško-padežne konstrukcije sa semantičkom komponentom unutrašnjosti u srpskom i slovenačkom jeziku. Primeri za analizu ekscerpirani su iz romana Borislava Pekića Besnilo na srpskom jeziku i njegovog prevoda na slovenački jezik Steklina. Cilj kontrastivnog opisa podsistema predloško-padežnih konstrukcija dvaju jezika jeste utvrđivanje sličnosti i razlika u konkretizovanju značenja lokalizacije u unutrašnjosti lokalizatora na paradigmatskom planu, dok su prevodni ekvivalenti analizirani na sintagmatskom jezičkom planu.

Pages