Komunikacija i kultura online

Primary tabs

Communication and Culture Online is a free electronic scientific journal. Our goal is to improve knowledge in the field of linguistics, literature, communication, culture, intercultural and related disciplines.

Regular issues of Communications and Culture Online are published once a year, in the last week of December. Before the new issue of the magazine comes out as a whole, the so-called pre-publishing. In addition to regular issues, Communication and Culture online also publishes special thematic editions, independently or in collaboration with partners.


Pages

SEMIOTIČKE ODLIKE LISTA POLITIKIN ZABAVNIK NA POČETKU 21. VEKA
SEMIOTIČKE ODLIKE LISTA POLITIKIN ZABAVNIK NA POČETKU 21. VEKA
Sažetak In this paper we will focus on the analysis of the brand Politikin Zabavnik from the viewpoint of structural semiotics. Using the methodology developed by Floch 1990 (1993), which was later broadened by Mangano & Marrone (2015), which is based on the teachings of A. F. Greimas, specifically the semiotics square, the actantial model and the axiological valorization (developed by Floch). Zabavnik is a subpart of the hyperbrand Politika, and simultaneously it exists in the physical and virtual world. It is viewed as a magical item that aids the reader (hero) to gain specific kinds of competence. All four models of axiological valorization are present: practical (via knowledge), ludic-aesthetical (via playing and entertainment), utopian (the dominating model) and critical (hidden). Primarily the following opposites are realized: history (tradition, the past) – innovation (future), life – death, religion – superstition – science. Reality is the missing component of the Zabavnik brand, it is rarely introduced, and when it is introduced it is done by repositioning the center of the world from reality into fantasy (Derida’s perspective of center repositioning). Zabavnik is a brand that constantly maintains a connection to its readers in two ways: (a) in its communication with children the brand is personified; (b) in communication with adult readers the editorial staff acts as the brand’s enunciator. In that sense, we redefine the concept of brand as: (a) a physical magazine issue which, through the principle of mechanical reproduction (Walter Benjamin), is present in the real world in kiosks; (b) the content of the magazine, which is distributed and thus available to everyone; (c) the very ideas realized through the Zabavnik, which habituate Plato’s virtual world of ideas.
SIMBOLIKA MORSKE GRAĐEVINE U ROMANU KA SVETIONIKU VIRDŽINIJE VULF
SIMBOLIKA MORSKE GRAĐEVINE U ROMANU KA SVETIONIKU VIRDŽINIJE VULF
Sažetak U radu se bavimo simbolikom svetionika u modernističkom romanu Ka svetioniku (To the Lighthouse, 1927) Virdžinije Vulf (Virginia Woolf). Polazimo od urbanističke teorije, koja zgradu, to jest građevinu, definiše kao osnovnu jedinicu urbane forme, odnosno ključni element iz koga se razvijaju naselja i u kome je omogućen porodični život zaštićen od prirode. Ukazujući na to da ova nauka posmatra svaku građevinu u njenoj fizičkoj izgrađenosti i funkcionalnoj denotaciji, ali da takođe naglašava njenu simboličnost, analiziramo simboliku centralne građevine u pomenutom romanu – svetionika – sa ciljem da istaknemo njenu važnost za razvoj tematike i strukturu ovog modernističkog dela. Kao rezultat, ukazujemo na brojna simbolična značenja svetionika, pa na osnovu njih izvodimo zaključak da ovaj motiv ima ključan tematski i strukturni značaj unutar ovog dela.
SLIKA PORODICE U IBZENOVOJ DRAMI AVETI I CAO JUEVOJ DRAMI OLUJA
SLIKA PORODICE U IBZENOVOJ DRAMI AVETI I CAO JUEVOJ DRAMI OLUJA
Sažetak Ovaj rad bavi se komparativnom analizom Ibzenove drame Aveti (1881) i Cao Jueve drame Oluja (1934). Oba dela, pored ostalih višestrukih sličnosti, predstavljaju porodične drame koje prikazuju propast imućnih i uglednih porodica u vreme velikih društvenih previranja u Norveškoj i u Kini. Stavljajući težište analize upravo na sliku porodice i braka u pomenutim dramama, u ovom radu pokušaćemo da dodatno osvetlimo njihove uzajamne veze tako što ćemo proučiti glavne likove i njihove međusobne odnose koji se temelje na skrivanju mračne tajne iz prošlosti. Jedna od osnovnih pretpostavki rada jeste to da je porodica u tim delima predstavljena kao tlačiteljska, represivna institucija koja počiva na regulacionim mehanizmima društva koji nastoje da je urede prema određenoj hijerarhijskoj shemi gde je svakome dodeljena jasna uloga. Samim tim, odnose između likova posmatraćemo kroz prizmu njihovih porodičnih uloga, a posebnu pažnju posvetićemo proučavanju likova supruga i sinova koji se u tim dramama izdvajaju kao najveće žrtve društvenog sistema utemeljenog na patrijarhalnim vrednostima.
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU MIMETIČKOG PRIPOVEDANJA (µίµησις) PO ARISTOTELU I DIEGETIČKOG PRIPOVEDANJA (διήγησις) PO PLATONU U OKVIRIMA KREATIVNOG PISANJA
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU MIMETIČKOG PRIPOVEDANJA (µίµησις) PO ARISTOTELU I DIEGETIČKOG PRIPOVEDANJA (διήγησις) PO PLATONU U OKVIRIMA KREATIVNOG PISANJA
Sažetak Već prilikom prvog susreta sa terminom kreativno pisanje, koji je kao takav u mnogo široj upotrebi u anglo-američkom ili atlanskom kulturološkom prostoru pod nazivom Creative Writing (mada se taj termin koristi i u drugim kulturama i jezicima, naročito u korporativnom izdavaštvu), čitaocu se namah javlja veoma logična dilema – na koju se to vrstu pisanja misli? Odnosno, kakva je to vrsta pisanja - ukoliko već ima umetničke pretenzije - a da, sama po sebi, nije kreativna? Već u samom uvodu u pojam kreativnog pisanja treba naglasiti da svaki produkt, artefakt umetničkog pisanja, bilo da je reč o pesmi, zbirci pesama, priči, zbirki priča ili, najzad, romanu, nužno sadrži normativne elemente, načela i druge karakteristike kreativnog pisanja - ali i da svako kreativno pisanje nije nužno umetničko. Jedan od osnovnih ciljeva ove studije jeste da pokaže kako se u savremenom poimanju medija, kada je reč o pripovedanju, ono (pripovedanje) pojavljuje u mnogim formama i pojavnim oblicima (romanu, filmskom i televizijskom scenariju, drami namenjenoj pozorišnoj inscenaciji, radio-drami, poeziji ali isto tako i reklamnom spotu, čija je priroda dramska odnosno narativna, TV reklami, koja poseduje dramsku radnju itd., sve do muzičkog spota, koji je najčešće takoñe „priča u malom”), ali da neki od osnovnih postulata, poznatih još od davnina, iz perioda usmene književnosti, i dalje imaju jasnu imanenciju i posledice. Rečju, sve što priča priču i svako ko pripoveda mogu se podvesti pod termin kreativnog pisanja, isto onako kako se svaki artefakt kreativnog pisanja ne mora - ili jednostavno ne može - nužno posmatrati kao umetničko delo. U tom smislu treba razgraničiti da ono što je plod kreativnog pisanja nije nužno umetničko delo. Odnosno da književno ili, jednostavnije rečeno, pripovedalačko delo, opet, nužno sadrži karakteristike o kojima će biti reči u ovoj studiji. Od očigledne konstatacije dilema na prvi pogled postaje komplikovana i gotovo nerazmrsiva.
STRATEGIJE NACIONALNE BEZBEDNOSTI KAO IZRAZ KULTURALNIH MODELA
STRATEGIJE NACIONALNE BEZBEDNOSTI KAO IZRAZ KULTURALNIH MODELA
Sažetak Kulturalni modeli predstavljaju društveno prihvaćenu ili poželjnu konvencionalizovanu konceptualizaciju određenih fenomena i otuda igraju važnu ulogu u artikulaciji ideologije i državne politike. Sa stanovišta jezičkih istraživanja njihov uticaj uočava se u izboru jezičkih sredstava koja se aktiviraju u formulisanju stavova i dokumenata koji tu ideologiju i politiku projektuju. Kroz uporednu analizu Strategija nacionalne bezbednosti Srbije i SAD-a, primenom koncepata i alata kognitivne lingvistike i kritičke analize diskursa, u ovom radu nastojimo da pokažemo da izbor jezičkih sredstava u jednom i drugom dokumentu, odnosno jeziku, nije slučajan nego pre motivisan određenim kulturalnim modelom. Primeri stvaranja predstave, postavljanja okvira za evaluaciju, usmeravanja pažnje i pozicioniranja u diskursu pokazuju kako se u jezičkoj upotrebi projektuju ti modeli. Razlike i sličnosti u jezičkim strategijama nisu samo rezultat posebnosti engleskog i srpskog nego su, kako u ovom radu dokazujemo, uslovljeni širim okvirom kulturalnih razlika.
SUBJEKAT KAO PROBLEM
SUBJEKAT KAO PROBLEM
Sažetak Dependencijalna glagolska gramatika (DGG) zastupa stanovište da kombinatorika reči počiva na hijerarhiji koja podrazumeva da u svakoj sintaksičkoj strukturi jedan element predstavlja jezgro ili „glavu“, od koje zavise svi ostali sastavni elementi te strukture. U rečenici ulogu tog jezgra igra glagol, i njemu su podreñeni svi drugi rečenični delovi, pa i subjekat. Kada ulogu subjekta vrši imenica ili zamenica, ona meñutim mora kongruirati sa ličnim oblikom glagola. Iz toga proizilazi dvostruka zavisnost subjekta od glagola kao predikata: morfološka podudarnost (u licu i broju) i sintaksička zavisnost u ulozi glagolske dopune. Kod prostih glagolskih oblika odnosi zavisnosti unutar rečenice lako se mogu grafički predstaviti. Problem se javlja samo kod složenih glagolskih oblika, tj. kod rečenica sa tzv. glagolskim kompleksima. Onda imenska reč u ulozi subjekta, s jedne strane, morfološki zavisi od pomoćnog glagola, koji se smatra vrhovnim regensom, ali s druge strane i od valentnosti glavnog glagola, koji je u hijerarhiji ispod glavnog glagola. Varijanta DGG-a koju je razvio U. Engel to ne dopušta, jer ovaj autor smatra da svaki dependens može zavisiti od jednog i samo jednog regensa. Ni Eromsov predlog, a ni Engelove naknadne ispravke ne nude prihvatljiva rešenja ove teorijske nejasnoće. Autor ovog rada zato predlaže da se glagolsko jezgro rečenice, čak i onda kada je u obliku glagolskog kompleksa, shvati kao jedinstvena celina, kao što DGG već čini kod glagola sa prefiksom i kod povratnih glagola. Na Taj način subjekat sintaksički zavisi od glagolskog oblika kao celine. Kongruenciji u licu i broju pripada tek drugorazredni značaj za strukturu rečenice, zato što se odnosi isključivo na imenice i zamenice, a funkciju subjekta uz to mogu vršiti i zavisne rečenice i infinitivske konstrukcije.
SUDAR SVETOVA U ROMANU KLOVN ŠALIMAR SALMANA RUŽDIJA
SUDAR SVETOVA U ROMANU KLOVN ŠALIMAR SALMANA RUŽDIJA
Sažetak Cilj ovog rada je da se metodom Jungove psihoanalize na nov način prikažu likovi romana Klovn Šalimar i njihovi meñusobni odnosi. Naime, oni nisu samo stanovnici Starog i Novog sveta. Psihoanalizom je moguće dokazati da su junaci pod uticajem kolektivno nesvesnog, neukorenjenosti na tuñem tlu, arhetipova sna i (pra)roditeljskog greha čvrsto povezani. Istorijski i mitološki sloj romana su isprepleteni, a tačke preseka nalaze se upravo u psihi junaka. Američki ambasador u Indiji i lepa Kašmirka simbolično predstavljaju Zapad i Istok. Iz njihove zabranjene ljubavi rodiće se Indija, koja u nasleñe, pored fizičkih karakteristika, dobija i teret roditeljskog greha. Klovn Šalimar je njena Senka (Jungov termin). Da bi pronašla sebe, u tom sukobu Istoka i Zapada, ona mora da se oslobodi Senke. Prema Jungu, da bi se pošlo putem individuacije, mora se sići u podrume svesti i izvojevati pobeda nad tamnom stranom ličnosti. Indija to čini i ritualno menja ime u Kašmira. Salman Ruždi u Klovnu Šalimaru žestoko kritikuje indijsku, pakistansku i američku politiku. Opisi ratnih stradanja dati su kao antiteza rajskom mestu na zemlji – Kašmiru, gde su ljudi različitih veroispovesti nekada živeli u slozi. Prelomne tačke, noć Šalimarovog roñenja i dan Bunjinog odlaska u Delhi, predstavljene su kao jasna granica starog i novog vremena.
SUFIKSI ZA TVORBU IMENICA U ENGLESKOM JEZIKU I NJIHOVI EKVIVALENTI U SRPSKOM U KOMPJUTERSKOM REGISTRU
SUFIKSI ZA TVORBU IMENICA U ENGLESKOM JEZIKU I NJIHOVI EKVIVALENTI U SRPSKOM U KOMPJUTERSKOM REGISTRU
Sažetak Predmet ovog rada je istraţivanje imeničkih sufiksa u engleskom jeziku i njihovih ekvivalenata u srpskom u kompjuterskom registru. Kompjuterski registar je relativno nov registar koji doţivljava ekspanziju poslednjih godina. To je veoma interesantna oblast, ne samo za stručnjake iz te oblasti, već i za lingvistička istraţivanja. Na osnovu istraţivanja jednojezičnih, dvojezičnih i enciklopedijskih rečnika iz oblasti kompjuterske tehnologije, kao i relevantne lingvističke literature na engleskom i srpskom jeziku, prezentovali smo zaključke o značenju i poreklu imeničkih sufiksa u istraţivanoj oblasti. Korpus sadrţi 12 engleskih sufiksa i 19 srpskih ekvivalenata, kao i 635 imenica izvedenih analiziranim sufiksima. Istraţivanje je zasnovano na kontrastivnoj analizi u engleskom jeziku i prevodnim ekvivalentima u srpskom. U radu smo koristili deskriptivnu metodu, statističku analizu, kao i računar za obradu podataka.
SUPKATEGORIZACIJA VERBALNIH KAUZATIVNIH KONSTRUKCIJA U NORVEŠKOM JEZIKU
SUPKATEGORIZACIJA VERBALNIH KAUZATIVNIH KONSTRUKCIJA U NORVEŠKOM JEZIKU
Sažetak Iako je kauzativistička literatura jedna od obimnijih u poslednjih 40 godina, ovoj temi nije posvećeno više pažnje u lingvističkoj skandinavistici, kako na planu formalne, tako ni na planu semantičke analize. U radu se iznosi predlog moguće klasifikacije analitičkih kauzativnih konstrukcija u savremenom norveškom jeziku, a ove konstrukcije se prema formalnim obeležjima smeštaju u sistem kauzativnih konstrukcija uopšte (morfološki i leksički kauzativ). Kao analitičke konstrukcije se izdvajaju one u kojima se dve uzročno povezane kauzativne mikrosituacije odvojeno kodiraju upotrebom pomoćnih kauzativnih glagola kao predikacije uzroka i dopune, koja se u norveškom jeziku tipično javlja kao infinitivska sintagma, te kao imenska reč/sintagma ili predloška sintagma.
Situativni i eventivni kauzatori na primeru kauzativnih konstrukcija u savremenom norveškom jeziku
Situativni i eventivni kauzatori na primeru kauzativnih konstrukcija u savremenom norveškom jeziku
Sažetak Predmet rada su eventivni i situativni kauzatori, odnosno različiti tipovi aktivnosti, događaja i okolnosti kodirani kao primarni uzrok određene kauzativne situacije . Uprkos tome što se kauzativna situacija veoma često predstavlja kao makrosituacija u kojoj jedan događaj dovodi do nastanka drugog, ovaj tip uzročnika zauzima perifernu semantičku poziciju budući da se u uzročnom događaju semantički i pragmatički elidira eventivna priroda kauzacije, dok situativni i eventivni kauzatori upravo ekspliciraju način vršenja radnje i agensovu aktivnost kao događaj u svojoj celokupnosti. U radu se definišu i razmatraju eventivni i situativni kauzatori u prete žno analitičkim kauzativnim konstrukcijama u savremenom norveškom jeziku, sa posebnim osvrtom na odnos pojmova agens i kauzator i način na koji se ovaj tip kauzatora uklapa u prototipski shvaćenu makroulogu agensa.
Some Features of Arabic Postfolklore in Online Communication
Some Features of Arabic Postfolklore in Online Communication
Sažetak Postfolklore contains important information about human emotions. It can be used to express routine excitement, contentment, frustration and/or anger, as well as other emotional responses catalyzed by an individual’s psychological state, social or political disposition. Arabic postfolklore is an important area of study as it offers insights to innovative lexical units, vernacular expressions, syntax of oral speech (even if Modern Standard Arabic is used), nonverbal communication means, as well as other communicative facets unique to Arabic tradition, etc. In this paper, we examine peculiarities of Arabic postfolklore with special attention to the creative elements presented in communication. These peculiarities are found in specific linguistic and extralinguistic features of Arabic postfolklore, and are reinforced in everyday communication. Having analyzed contemporary folkloric studies from various domains, such as ethnography, linguistics, and communicative studies, research provided herein will outline a nexus between these aforementioned disciplines with Arabic postfolklore observed particularly on the Web. While considering text and creolized text as principal forms of postfolklore in online communication, we offer a classification of popular Arabic postfolklore texts according to thematic criteria. In our analysis, we give particular attention to Internet-memes, quotes, jokes, and urban legends.

Pages