Komunikacija i kultura online

Primary tabs

Communication and Culture Online is a free electronic scientific journal. Our goal is to improve knowledge in the field of linguistics, literature, communication, culture, intercultural and related disciplines.

Regular issues of Communications and Culture Online are published once a year, in the last week of December. Before the new issue of the magazine comes out as a whole, the so-called pre-publishing. In addition to regular issues, Communication and Culture online also publishes special thematic editions, independently or in collaboration with partners.


Pages

OTHERNESS – CHALLENGE OR OBSTACLE IN MULTIMEDIA TRANSLATION
OTHERNESS – CHALLENGE OR OBSTACLE IN MULTIMEDIA TRANSLATION
Sažetak As the world becomes increasingly unified, there is a growing tendency for language transfer in audiovisual media. Media are one of many different channels through which globalization is rapidly occurring. Although audiovisual (or multimedia) translation may not have been discussed much until recently, in the last twenty years, awareness of the importance of this kind of communication has grown considerably because the development of new technologies. This paper will examine whether translation training is keeping up with theory on the translation process and its product. It will address such issues as how to acquire multimedia translation competence, how to design a lesson to achieve long-term goals, and how to determine the teacher’s and the student’s roles in translation activities. I will discuss possible ways of introducing the predominant and/or prevailing types of multimedia translation to students of translation, giving some practical examples for classroom dynamics.
PERCEPCIJE STUDENATA NEFILOLOŠKOG FAKULTETA U VEZI SA NASTAVOM GRAMATIKE U UČENJU ENGLESKOG JEZIKA KAO STRANOG
PERCEPCIJE STUDENATA NEFILOLOŠKOG FAKULTETA U VEZI SA NASTAVOM GRAMATIKE U UČENJU ENGLESKOG JEZIKA KAO STRANOG
Sažetak Iako se u diskursu primenjene lingvistike zapaža opšta saglasnost u vezi sa značajem uloge gramatike u nastavi stranog jezika, postoje različita mišljenja u kojem obimu i kako je organizovati. Mnoge teorijske i empirijske studije razmatraju aspekte ovog segmenta nastave, od metoda i pristupa koji se primenjuju, optimalnog nastavnog programa, pa do uloge nastavnika u nastavi. Poslednjih godina svedoci smo sve brojnih studija na temu percepcija i stavova polaznika u vezi sa nastavom stranog jezika i mestom gramatike u njoj. Ovaj rad je takoĎe posvećen toj problematici, odnosno ima cilj da ispita stavove i uverenja studenata nefilološkog fakulteta (Tehnološko-metalurški fakultet Univerziteta u Beogradu) u vezi sa učenjem engleskog jezika kao stranog i gramatikom kao značajnog dela tog procesa. Načinili smo intervjue sa 12 studenata prve godine studija TMF i na osnovu odreĎenog broja pitanja dobili odgovore koji su potom transkribovani. Analiza ovih razgovora dala je jasniju sliku o tome šta studenti očekuju od nastave engleskog jezika, koja su njihova iskustva u učenju ovog stranog jezika, šta percipiraju kao poteškoće, da li su svesni koji metod nastavnik koristi u radu, da li podržavaju ispravljanje grešaka u radu na času, kako vide ulogu nastavnika. Zaključujemo da njihova mišljenja variraju u zavisnosti od prethodnog iskustva u učenju stranog jezika, nekih psiholoških i socioloških faktora (npr. tipa ličnosti, kognitivnih stilova, i sl.) i njihovih profesionalnih, odnosno akademskih ciljeva.
PERSIAN EFL LEARNERS' CROSS-CULTURAL UNDERSTANDING AND THEIR L2 PROFICIENCY
PERSIAN EFL LEARNERS' CROSS-CULTURAL UNDERSTANDING AND THEIR L2 PROFICIENCY
Sažetak The totality of language learning comprises three integrated components: linguistic, cultural, and attitudinal (Wilkes, 1983).Positively sensitizing students to cultural phenomena is urgent and crucial. A positive attitude toward L2 culture is a factor in language learning that leads to cross-cultural understanding. This research examined, through a survey analysis, how three groups of students (one high school group and two university student groups) viewed the role of foreign cultures (American and British) in cultural understanding. The focus was upon how EFL learners approach the target language culture as well as their own culture.
PITANJA PRAVOPISA SAVREMENOG TURSKOG JEZIKA
PITANJA PRAVOPISA SAVREMENOG TURSKOG JEZIKA
Sažetak U radu se govori o razvoju pravopisa turskog jezika nakon osnivanja Republike Turske i početaka stvaranja nacionalnog jezika. Tursko lingvističko društvo, osnovano 1932. godine u Ankari, predstavlja instituciju koja je nakon reforme pisma 1928. godine imala zadatak da radi na sprovođenju jezičke reforme, uključujući i sastavljanje Pravopisa turskog jezika. Tokom tog višedecenijskog perioda objavljivan je veliki broj Pravopisa, međutim, oni su brzo zastarevali zbog stalnih promena koje su se dešavale u savremenom turskom jeziku i menjani su u skladu sa jezičkom politikom Društva. Ovaj rad se bavi pregledom istorije turskog pravopisa, uvidom u pravopisna pravila koja se razlikuju od pravila u srpskom jeziku kao i uvidom u ona pravila koja su najčešće menjana, a kao takva izazivala velike polemike u stručnim, naučnim i kulturnim krugovima u Turskoj.
PODZEMLJA DELILOVOG PODZEMLJA
PODZEMLJA DELILOVOG PODZEMLJA
Sažetak Posle uvoda koji ukratko sumira perzistentnost predstava o podzemlju, relevantne konotacije i referentne okvire tih predstava i neke njihove reinterpretacije i rekontekstualizacije, od Platona do Hilmana, rad analizira slike i figure podzemlja u istoimenom Delilovom1 romanu, kao i sa podzemljem povezene motive poznate kao katabaza (silazak u podzemlje) i nekija (prizivanje (duša) umrlih). Podzemlje u ovom Delilovom romanu nije samo eponim narativa, odnosno apokrifnog filma pripisanog ruskom reditelju Ajzenštajnu2 , već i topos, „skriveni hronotop“ (Bahtin) i simbol sveprisutnosti drugog, skrivenog, potisnutog, tajnog. Javlja se u bezbroj verzija i varijanti, na individualnom, socijalnom, političkom, kulturnom ili nacionalnom planu sveta dela i prenosi na strukturu romana, postajući deo formalnih obrazaca organizacije narativa i figura nekolikih pripovednih strategija, kao što su silazno-uzlazna hronologija, umetnuta „crna“ priča, itd.
POJMOVNE METAFORE U DISKURSU O ŠTRAJKU PROSVETNIH RADNIKA
POJMOVNE METAFORE U DISKURSU O ŠTRAJKU PROSVETNIH RADNIKA
Sažetak Oslanjajući se na teoriju pojmovnih metafora i metafora u diskursu, autorka se u radu bavi pojmovnim metaforama u diskursu o štrajku prosvetnih radnika u Republici Srbiji školske 2014/2015. sa ciljem da se poređenjem oba diskursa (prosvetnih radnika i Ministarstva) otkriju broj, odabir, upotreba i funkcija metafora koje one ispoljavaju u datom diskursu. Korpus je prikupljen sa interneta, a podaci su obrađeni preko procedure za prepoznavanje metafore koju je osmislila grupa Pragglejaz. Rezultati pokazuju da se predstavnici sindikata i prosvetni radnici služe metaforama petnaest puta više nego Ministarstvo i Vlada. Najveći broj metafora koji koriste nastavnici pripadaju izvornim domenima rata, putovanja i razaranja, dok veoma mali broj metafora koje upotrebljava Ministarstvo potiče iz izvornih domena sporta i zdravlja/bolesti. Nesrazmerna podela metafora govori o tome da sindikati i prosvetni radnici koji podnose mere štednje nastoje da približe vlastiti materijalni položaj, bolje i slikovitije objasne razloge za štrajk, izraze osećanja i mišljenja. Oni štrajk vide najpre kao rat, u kome se bore za ukinuti deo plate, zatim kao putovanje u negativnom svetlu, jer štrajk ne vodi do promene nabolje, čak pogoršava situaciju, i naposletku kao razaranje zato što Ministarstvo svojim delima ruši ugled nastavnika i obrazovni sistem. Prosvetni radnici smatraju da Ministarstvo vidi obrazovanje kao trošak, a ne kao ulaganje u budućnost. Međutim, Ministarstvo i Vlada kroz metafore olako doživljavaju štrajk kao sport i igru, pokušavaju da opravdaju mere štednje kao put u bolju budućnost za Srbiju i oporavak ekonomije. Metafore služe kako bi se opravdala vodeća politika ili ubedio sagovornik u ispravnost date politike.
POLISEMIČNA STRUKTURA PRIDJEVA SEC / SUH PREMA MODELU PRIMJENJIVIH SEMIČKIH OBILJEŽJA (PSO)
POLISEMIČNA STRUKTURA PRIDJEVA SEC / SUH PREMA MODELU PRIMJENJIVIH SEMIČKIH OBILJEŽJA (PSO)
Sažetak Pozivajući se na tvrdnju da je „polisemija češće pravilo nego li iznimka“ (usp. Victorri & Fuchs, 1996: 13) te da je ona djelomično kontekstualno uvjetovana, a djelomično inherentna jeziku (Paradis, 2001), cilj nam je definirati jeziku inherentna svojstva leksema, tj. minimalni semantički okvir potreban za konfiguraciju leksičkog značenja. Pitanje od kojeg polazimo je postoje li u našoj jezičnoj intuiciji kodirani elementi, semantičke čestice koje nas tjeraju da učinimo konkretan jezični izbor. Unutar spomenutog semantičkog okvira leksema postavljamo semička obilježja kojima se prenose informacije o značenju, ali koja ne pripadaju isključivo jeziku niti isključivo govoru, a nazivamo ih primjenjivim semičkim obilježjima (PSO). Ona su dio tzv. potencijske riječi koja prethodi svakoj uporabi i sastavni su dio znaka, a time i neophodna informacija o strukturi semema koji se nalazi u jezgri znaka. Naime, višeznačan je onaj leksem koji posjeduje jedan jedinstveni semem, a postojanje PSO sememu omogućuje da se ostvari kao višeznačan. Ovdje semem treba promatrati s pozicije kontekstualističke koncepcije polisemije kakvu zastupa Rastier (2012, 2001, 1987), a koja polisemičnom leksemu prilazi iz onomaziološke, a ne tradicionalno semaziološke perspektive koju zastupa npr. Picoche (1986). Spomenuti semantički okvir prikazat ćemo na francuskom pridjevu sec i njegovoj hrvatskoj istoznačnici suh. Značenje pridjeva, kao jedinicā s vanjskom incidencijom, interpretira se u ovisnosti o elementima s kojima se kombiniraju. U tom pogledu PSO mogu poslužiti za definiciju eventualne inherentne semantičke strukture pridjeva te pokazati, s obzirom na njegovu funkcionalnu ovisnost o imenici, u kolikoj je mjeri on ipak samostalan.
POLITIČKA KOMUNIKACIJA U SLOVENIJI
POLITIČKA KOMUNIKACIJA U SLOVENIJI
Sažetak Izborni plakat predstavlja štampani medij političke komunikacije koji je neposredno kontrolisan od strane političkih aktera. Plakati su odigrali veoma važnu ulogu u protekla dva veka. Kao rezultat toga, taj trend se nastavlja i danas. Sa nasleđem socijalizma plakati u slučaju Slovenije su i te kako važni, posebno zbog svoje funkcije bitnog pokretača propagandne mašinerije. Uključujući informativno-ubeđivački okvir, u našem radu analizirali smo prirodu izbornog takmičenja putem izbornih plakata u Sloveniji. U ciljeve našeg istraživanja uključili smo i utvrđivanje stepena diskontinuiteta izbornog plakata u Sloveniji u odnosu na plakat iz vremena komunističkog monizma. Na osnovu analize sadržaja plakata iz komunističkog i postkomunističkog perioda došli smo do saznanja da se dominantni politički akteri u većoj meri služe ubeđivačkim strategijama, dok manje istaknuti politički akteri veću pažnju posvećuju informativnim aktivnostima.
POSLE KOLONIJALNOG
POSLE KOLONIJALNOG
Sažetak Rad se bavi mogućnostima interpretacije teksta romana Nektar u situ Kamale Markandaje sa aspekta postkolonijalnih studija. Imanentna analiza Markandajinog dela dovodi do zaključka o ozbiljno utemeljenom i promišljenom autorskom stavu koji implicira i označava suštinske koordinate postkolonijalnog bivstvujućeg prostora i suočava ih sa sopstvenom poetikom. Propušten kroz filter oblasnih studija, roman Nektar u situ reaguje na krajnje kompleksnu i izgrañenu teorijsku aparaturu klasičnih autora postkolonijalne misli (Fanon, Baba, Said), i dopušta da u njemu prepoznamo sve bitne teze koje su te autore okupirale i inspirisale. Problematizujući postkolonijalno stanje, Markandaja kroz visokoestetizovanu prozu odgovara na esencijalne postavke jedne koherentne i osmišljene teorije.
POSTAJU LI OSOBE SA STATUSOM SELEBRITIJA DRUŠTVENA GRUPA?
POSTAJU LI OSOBE SA STATUSOM SELEBRITIJA DRUŠTVENA GRUPA?
Sažetak Razvojem tehnologije krajem 20. i početkom 21. veka status koji uživaju poznate ličnosti počeo je da izrasta u važan segment kulture. Širenjem uticaja kulture selebritija, želja za slavom postaje veoma značajan cilj mlađih generacija. U vreme takozvanog zlatnog doba Holivuda, za koje vezujemo nastanak moderne ideje selebritija, poznate ličnosti su tokom niza godina predano radile da bi uspesima privukle pažnju i dostigle status selebritija. U današnjem društvu menja se i način na koji se postiže status selebritija. Za razliku od ranijih razdoblja, u savremenom društvu sve je veći broj selebritija koji su poznati samo zato što su poznati. Ovu pojavu, između ostalog, omogućuje i razvoj tehnologije, pre svega razvoj interneta i nastanak društvenih mreža, ali i televizijska forma takozvanih rijaliti programa, odnosno programa koji su zamišljeni tako da dokumentuju svakodnevne aktivnosti učesnika, skratila je put do slave. Želja da se postane selebriti podseća na želju iz ranijih perioda da se postane deo pojedinih društvenih grupa. U tom kontekstu ovaj rad, kroz istorijski pregled ali i teorije odlika društvenih grupa, razmatra koliko status selebritija, odnosno poznate ličnosti, postaje zasebna društvena grupa.
POSTMODERNISTIČKO PROBLEMATIZOVANJE ISTORIJE U ROMANU OSTACI DANA KAZUA IŠIGURA
POSTMODERNISTIČKO PROBLEMATIZOVANJE ISTORIJE U ROMANU OSTACI DANA KAZUA IŠIGURA
Sažetak Uloga istorije i značajnih istorijskih događaja u romanima Kazua Išigura ne može se poreći. Ona je uvek u pozadini radnje, koju dopunjuje, gradeći sa njom neraskidivu celinu. U kontekstu romana Ostaci dana, pozivajući se na postulate istoriografske metafikcije Linde Hačion, izložene u studiji Poetika postmodernizma: istorija, teorija, fikcija, posebno ćemo se osvrnuti na odnos javne i privatne, odnosno lične istorije pojedinca, zatim na dijalog prošlosti i sadašnjosti, nepouzdanost sećanja, prevrednovanje prošlosti, perspektivu i pluralizam istina u postmodernizmu. U romanu Ostaci dana, Kazuo Išiguro daje glas pojedincu koji na izvestan način ima ograničen pristup istorijskim događajima, i koji je, sa istorijske tačke gledišta, beznačajan, ali koji, uprkos tome, biva tragična žrtva grandioznih šema i afera. Kao odličan primer mešanja i preplitanja fiktivnih i istorijskih elemenata, ovaj roman pruža subjektivno viđenje istorije iz perspektive marginalne figure jednog batlera, što celoj priči daje postmodernističku dimenziju. Tako roman Ostaci dana, kroz Stivensovu subjektivnu pripovest obojenu grižom savesti i ličnim razočaranjem, odlično ilustruje osnovnu hipotezu ovog rada – naime, da se u postmodernističkoj književnosti dovodi u pitanje apsolutna saznatljivost, pouzdanost i objektivnost istorije.

Pages